Prvog novembra 2024 godine, urušila se nadstrešnica stanice u Novom Sadu. Na ovu godišnjicu odajemo počast 16 žrtvama. I sjećamo se ljudi koji su se borili za pravdu za ovih 16 ljudi, posebno za Saru. Sara je imala šest godina.

Draga Saro,

znam samo dvije stvari o tebi.

Danas bi imala osam godina. A, već dvije godine milioni ljudi tuguju za tobom.

Na današnji dan prije dvije godine bila si sa svojom sestrom i svojim djedom ispred kolodvora u Novom Sadu. Bilo je tačno 11 sati i 52 minute. Kolodvor je bio tek renoviran. Tek renovirana bila je i nadstrešnica ispod koje ste ti, Valentina i Đorđe sjedili na klupi.

Nadstrešnica se urušila. Imala si samo šest godina.

S tobom je poginulo još 15 ljudi koji su se, takođe, nalazili ispod nadstrešnice. I Valentina i Đorđe su mrtvi.

Puno je toga što ne znam o tebi, draga Saro. Ne znam jesi li se dobro slagala sa svojom sestrom Valentinom. Ne znam jesi li rado išla u školu. Jesi li voljela plesati ili crtati. Jesi li više voljela mačke ili pse.

Ne znam kakva bi bila danas. Dvije godine su dug period za jedno dijete. Mnogo bi se u tom periodu promijenila. Kao i mnogi drugi, i ja bih se radovao da to mogu vidjeti.

Već dvije godine niko nije pozvan na odgovornost za tvoju smrt. Niko, ko je štedio na renoviranju kolodvora i nadstrešnice, nije stao pred sud. Niko ko je mario za to da se takva konstrukcija nikada ne smije urušiti. Niko ko je vodio računa o tome da je svaka greška opasna za ljude koji stoje pod njom. Pred sud nije stao ni neko ko je zatvarao oči dok se štedjelo na građevinskim radovima. Niti neko ko je uzeo novac da ne bi gledao tako strogo. Niko neko ko je dodjeljivao građevinske naloge. Niko ko je odlučio o tome da kolodvor u Novom Sadu može pustiti u rad prije nego što su bile završene sve sigurnosne provjere.

Dvije godine su se ljudi u tvojoj zemlji borili za to da saznamo ko je odgovoran za tvoju smrt. Prije svega studenti. Izlazili su na ulice. Svakog dana su mislili na tebe, tvoju sestru i tvog djeda, i na druge ljude koji su ubijeni tog 1. novembra 2024. godine. Štrajkovali su i svađali se. Skupljali su novac za studente koji štrajkuju. Hapsili su ih i tukli.

Milioni ljudi u susjednim zemljama i širom svijeta pružili su im podršku. Nadali su se da će pred sud doći onaj ko je za tvoju smrt odgovoran. Poručivali su studentima tvoje zemlje: Borite se dalje!

Ja sam bio jedan od njih. Nisam mogao učiniti mnogo. Ali, mogao sam gledati. I pisati ono što sam vidio.

Prošle nedjelje su pobijedili. Smijenili su korumpirani režim koji je odgovoran za tvoju smrt.

Ne vjerujem u raj.

Ako, pak, postoji, čula si ih kako kliču.

Sada konačno postoji šansa da će pred sud stići onaj ko je odgovoran za tvoju smrt.

I da će se korupcija u tvojoj zemlji iskorijeniti.

Da više nikada nijedna šestogodišnja djevojčica ne pogine dok sa svojom sestrom i djedom čeka ispred kolodvora.

Ne vjerujem u raj.

Ako ga, ipak, ima, možda je to mala utjeha za tebe. I možda si, sa svojih danas osam godina, i ti malo ponosna na mlade ljude u svojoj zemlji koji su se dvije godine borili za pravdu za tebe.

Draga Sara, budi dobro, gdje god da jesi.

Prijevod: Amela Veledar

Pročitajte više o katastrofi u Novom Sadu i masovnim protestima u Srbiji u arhivi Balkan Stories.